Fridrih Vilhelm Niče – Bič za žene

Fridrih Vilhelm Niče, jedan od najvećih i najkontraverznijih nemačkih filozofa, poznat je po svom izuzetnom literarnom talentu, a i po svom neobičnom odnosu prema ženama.

Budući da je filozofija konceptualna, a ne činjenička disciplina, teško je odvojiti ličnost filozofa od njegovog dela.

Uobičajeno je mišljenje da je bio ženomrzac, mada ima i onih koji tvrde da se u njegovom potcenjivačkom stavu prema ženama, koji provejava kroz njegova dela, zapravo krije strah.

Da li ih je mrzeo, voleo ili ih se plašio pitanje je ali je sigurno da je na njegov odnos prema ženama uticalo odrastanje među pet žena. Ostao je bez oca sa 5 godina, a već sledeće godine mu umire i brat. Detinjstvo je proveo sa majkom, sestrom, babom i dve neudate tetke.

Ipak, Niče je imao jednu i jedinu ljubav – Lu Salome.

Na večeri kod zajedničkih prijatelja 1882. upoznao ih je njegov prijatelj, biolog Paul Rej, sa kojim je Lu tada živela u jednoj nestandardnoj zajednici, komuni koja je podrazumevala čedan život sa odvojenim spavaćim sobama i mogućnošću da im se pridruže i drugi momci i devojke.

Niče je imao 38 godina kada je upoznao Lu, ona 21. Bila je jedina Ničeova ljubav i to platonska, a sa svim drugim muškarcima imala je prave veze.

Lu je bila nezavisna i slobodnog duha, samosvesna i inteligentnta, skeptična prema društvenim i verskim običajima svog vremena i žedna znanja o svetu i odmah je osvojila Ničea. Bila je obrazovana i načitana, upoznata sa njegovim delima i o njima je govorila sa poštovanjem. Kada se na sve to doda i njena lepota, nije za čuđenje što je zakleti tridesetosmogodišnji neženja bio očaran.

Uskoro je, ne shvatajući da je i Rej podjednako zaljubljen u Lu, zamolio svog druga da je u njegovo ime zaprosi. Salome je odbila bračnu ponudu ali nije želela da se odrekne pažnje koju su joj bezgranično pružala dva prijatelja pa su uskoro Lu, Rej i Niče živeli u istoj kući, stvarajući začarano ljubavni, platonski trougao. Tako je nastala njihova prijateljska trojka o kojoj će se još dugo pričati.

U tom periodu njih troje su mnogo čitali, diskutovali, stvarali, družili se. Zanesen ljubavlju Niče nije želeo da taj odnos ostane samo platonski, pa je ovaj put lično zaprosio Lu, a ona ga je pnovo odbila sa obrazloženjem da je konačno doživela ono što je uvek zamišljala – nezvaničnu emotivnu vezu ispunjenu večernjim druženjima sa mladim intelektualcima. Tada se u njemu pojavila sumnja da su Rej i Lu ljubavnici i da su ga samo koristili da opravdaju svoju aferu. Ljubomoran i pod tim utiskom, Niče je zajedno sa poznatim švajcarskim fotografom Žilom Boneom napravio poznatu fotografiju na kojoj se njih troje nalaze u jednoj vrlo neobičnoj situaciji: Salome kleči na kolicima držeći bič, dok on i Rej stoje ispred kolica vezani konopcem čiji kraj ona drži u drugoj ruci.

http://forum.krstarica.com/attachment.php?attachmentid=331675&d=1402212903

Ničeovo povlačenje iz ovog trougla dogodilo se pod jakim uticajem njegove majke, a posebno sestre Elizabet, 36-ogodišnje usedelice, koje nisu mogle da shvate nekonvencionalne navike i šokantno ponašanje sa muškarcima koje je praktikovala Lu.

Ubrzo nakon raskida, u periodu od samo par dana, Niče je napisao knjigu Tako je govorio Zaratustra u kojoj mu starica daje sledeći savet: „Ti ideš k’ ženi? Ponesi bič!“ Njegova osećanja i vapaj prema ženi koju neizmerno voli i na koju je ljut zato što ne može da je osvoji, podstakla su u njemu književni potencijal koji je okarekterisan kao ženomrzački.

U decembru iste godine kada su se rastali, piše joj ovo pismo:

Lu,

Da li ja mnogo patim, beznačajno je prema pitanju da li ćeš ili nećeš, draga Lu, ti sebe ponovo pronaći. Nikada nisam imao posla sa tako jadnom osobom kakva si ti: neznalica, ali oštroumna, koja obilato koristi ono što je poznato, bez ukusa, ali naivna u toj mani, iskrena i pravedna u malim stvarima, bez upornosti obično. Šire gledano, u celokupnom stavu prema životu – nepoštena, potpuno bezosećajna u davanju ili uzimanju; bez duha i bez sposobnosti da voli, u afektu uvek bolesna i blizu ludila, bez zahvalnosti, bez stida prema dobročiniteljima, a naročito nepouzdana; lošeg ponašanja, sirova u pitanjima časti, mozak s nagoveštajima duše, karakter mačke – zver maskirana u kućnog ljubimca; plemenitost kao trag druženja s plemenitijima; jaka volja, ali nevelik cilj, bez budnosti i čistote, grubo prognana senzualnost, detinjast egoizam kao rezultat seksualne atrofije i nedozrelosti, bez ljubavi za ljude, ali s ljubavlju za boga; u želji za ekspanzijom vešta, puna samoograničenja u odnosu na seksualnost muškarca.

Tvoj, F.N.

Ostatak svog života, Niče je proveo razočaran, razjaren, tužan i depresivan do te mere da je više puta pokušao samoubistvo. Nikada nije preboleo Lu.

Jedno mišljenje na „Fridrih Vilhelm Niče – Bič za žene

Ostavite komentar